Počinjem od početka svih
početaka. Rađam se i živim...mislim realno na tome bi trebalo da se i završi,
to se na kraju ispostavilo kao suština života...pošto kada malo bolje razmislite
saznanje da umiremo, saznanje o bolesti, preterana filozofija, loši misaoni
procesi, zle misli...nesmotreno izrečene rečenice, nas stignu kad tad...što
znači ono što mislim to i živim...pazi šta misliš.
...čovek sve što treba da zna su
dve stvari, jedna je da ima moć kosmičkog daljinskog upravljača i druga stvar
je da ne misli puno. Da, baš tako...miran um je jedini koji je sposoban da
prenese jasnu poruku kosmosu po pitanju stvari koju želimo. Naravno uvek se
postavlja pitanje kako to da izvedem, da mi um bude miran?! Deluje
nemoguće...baš naprotiv, treba postaviti pitanje kako smo do sada uspeli da
preživimo sa tako haotičnim umom, to je pravo pitanje. Elem...znači mi smo
konektori...sada pogledajte taj vaš laptop...to je bila nekada nečija misao...
...tačnije sve oko vas je bilo
nekada nečija misao. Zamislite sada da svaki taj konektor ili ti čovek ima puno
svojih misli...čistih...na momenat doduše...ali malo po malo, nagomila se
momenata kada su nam misli dovoljno čiste da bi se materijalizovale...znači
svaka misao je postala materija u nekom momentu...sada zamislite kako je to
kada svako od nas ima haotičan um...svako od nas je odgovoran za svoj haos koji
stvaramo i vidimo...da, nažalost, utičemo jedni na druge, znali se ili
ne...bili blizu ili ne bili. Zato kažu mudraci pazi šta misliš ili ono što
misliš takav ti je život...to je istina, ali stvarno jeste...samo je smešno sto
nam uvek treba opomena, onako žestoka, da bi to shvatili sami, da bi osetili na
svojoj koži, da već imamo sve što nam je potrebno...ali zaigramo se u
sopstvenom haosu, nesvesnoj depresiji, životarenju ili čak naprotiv konstantnom
bežanju, preteranoj akciji, dugim misaonim procesima, emotivnim doživljajima
koji prerastaju u bolest i tako dalje i tako dalje...tek kada nas opomene život
sam...svojim ličnim postojanjem, tada TEK čovek krene da se budi...naravno
misleći na prosečnog homosapiensa sa svim vrlinama i manama koje to genetsko
nasleđe donosi, a ne na Dalai Lamu. Zahvalna sam na ovom buđenju. Radujem se novom!
Dete...dete u nama je najbitnije
na svetu, ono ako nas napusti, napušta nas i život. Bolest je samo opomena,
krajnji signal da je vreme za promene. Umireš ako i posle te opomene ne otvoriš
oči, sasvim logično. Dete je ljubav, ljubav u nama, prema nama. Dete je
najmoćnije biće u nama, ono je direkt povezano sa kosmosom, Bogom, energijom,
ljubavlju, prirodom...nazovite to kako želite...ono ima najčistiji um,
prenatalni um, um koji poznaje jezik kosmosa. Pitate se kako da komunicirate iz
tog prenatalnog uma? Tako što ćete spoznati svoju podsvest...a podsvest ćete
spoznati svešću ili ti intelektom. Znači počnite da se bavite svesno svojim
nesvesnim.
Da rezimiramo, dete je moć, dete je sve ono što nam ustvari treba,
ono je daljinski upravljač. Ako ja ushićeno kao nevino dete, pomislim da jedva
čekam da uradim to i to ili odem tamo i tamo...uzmem nešto...imam tu stvar...ta
misao, neiskvarena, nevina, bez očekivanja odlazi u etar i materijalizuje se.
Na taj način u stvari sve manje smo vezani za materiju, jer čovek suštinski ne
žudi za materijom te vrste, on žudi za afirmacijom, koja je suštinski potreba
za ljubavlju...on materijom pokušava privući sebi taj osećaj...sve se vrti oko
toga, ljubav...osećaj sigurnosti...a u stvari sve je u nama...sve mi
kontrolišemo...hoću reći ti si taj koji tajnu zna.
Prvo želim da vas pitam, šta je
po vama definicija ega?
Toliko
ljudi znam, zdravih, a jako bolesnih, samo zato što ih je ego
zaslepeo....raznorazni kompleksi ...inferiornosti...više ili niže
vrednosti...statusni simboli...intelektualni fašisti...psihopate...dijagnoze
raznorazne...samoživci...sve to je laž....lažne harizme, tvorevine ljudi...namenski
ljudi...umesto da budemo samo ljudi...onakvi kakvi smo, sa svojim manama i
vrlinama...uostalom svi smo podjednaki tada...tada nema ni mana ni vrlina...e
to je cilj! :)
Ako smo potvrdili da je dete u nama (ne bukvalno :) ) to koje je
daljinski za naručivanje onoga što želimo :) ...znači ono ima savršen
mozak...neiskvaren.
Zamislite mogućnosti tog mozga? Smešno je to što
većina ljudi misli da su deca ograničena u smislu, nisu se još razvila, ima vremena...and
that shit, a u stvari ne bi trebali da ih diramo...:) samo ih možemo ograničiti
kao što su i nas...jedino se postavlja pitanje imamo li hrabrosti da svoje dete
povrgnemo takvom prirodnom eksperimentu? :)
...a
to je u stvari prirodno :) samo vremenom čovek je postao jako proklet, pa je
želeo nešto što je već mogao da ima i to bez muke :) zvuči glupo ali tako
je...jer Bog nas voli...kosmos...on nam služi i mi smo njegov
miljenik....individualno svako za sebe tako treba da oseća stvari...i tako će nam
dolaziti sve što nam je neophodno....suprotno uvlačimo sebe u tu namenski
stvorenu žabokrečinu i postajemo kao većina.
Obrazovanje....norme...zakon...sve
to…sve nas to ograničava, pakuje u kutije...olakšava onima da sa nama
manipulišu...igraju, kao da smo kule od peska. Zato smo nesigurni, jer smo od
malena naučeni da poimamo to da zavisimo od novca, ljudi, posla, materije....a
to je sve iluzija...jer mi sve već imamo i postoji mesto za svakog od nas na
ovoj planeti Zemlji. Sve oko nas, od ljudi, odnosa, stvari...su signali za nas.
Neki nam ukazuju da nešto nije u redu sa nama...ili pokazatelji da smo na
pravom putu. Svako nama blizak je slika nas...našeg stanja...ili nekog išjuza
kog imamo u sebi...nekih osobina koje je potrebno menjati. Zato kažu, otvori
oči, sve ti je tu već, to je istina. Primetićete da vrlo često osuđujete
druge, čak i kada kažete da to ne radite, odmah posle nekoliko minuta se desi
da prođe neka cura ili dečko idealan za analizu, u smislu, kako se ponaša, šta
je obukao/la i naravno automatska dijagnoza njegove/njene ličnosti. Kao da ste
sami eksperti za datu temu. Pomislite li da li neko vas tako
analizira...naravno da da, to nam čak i imponuje...sve dok naravno ne povrede
naš ego. :)
...da, jednim delom...ali slika i dalje ostaje iskrivljena...jer nismo
budni. Nije stvar ponavljam u ušuškanosti...svom malom svetu koji je beg od
suočavanja, to može svaka budala...lako je ići linijom manjeg otpora...neko je
kamikaza, neko je totalna flegma...sve je to razumljivo, različitosti treba da
postoje, ali to nije pravi rad na sebi. Zato je malo ljudi odabrano da shvati
suštinu i živi u skladu sa njom, iskreno prihvatanje toga zavisi najviše od
duhovnog razvoja osobe i naravno intelekta. Za pravu kreativnost, koja
podrazumeva menjanje iz korena, rad na sebi, stvaranje, ostavljanje svega što
nas materijalno ograničava, shvatanje istog...za to sve je potrebna velika
hrabrost i jačina ličnosti. Ubeđivanjem sebe u nešto nas dovodi do zaslepljenja...mi
možemo da promenimo naše odnose i negativne emocije i naboje prema stvarima
/ljudima i odmah se i stvari oko nas menjaju.
Da! Baš to! I radi! :)
Mi tada
menjamo svoju viziju stvarnosti i samim tim utičemo na istu. Svako od nas
doživljava stvari na svoj način, svaku situaciju...čak i kada vodimo ljubav i
ne znamo čiji je čiji deo tela, čak i kada ostvarimo takvu intimu i povezanost
sa nekim...mi smo istinski sami, zauvek...sami u tom svom doživljaju...ponavljam,
iako često pomislimo kako razmišljamo isto i kako smo mi u stvari soulmates. :)
Po mom mišljenju, to je sve bullshit...ljubav je u tebi i ti si ljubav,
jedina koju ti osećaš, poznaješ i daješ.
...znači svi smo odgovorni za sve nas zajedno...sećam se momenta kada sam
to prvi put shvatila, postavila sam sebi pitanje: "...a šta ja imam od
toga što ću biti u tom životnom modu kada su svi, kada je sve oko mene
farsa...zašto bih ja sada bila super kada svet nije super?"
Mnogo mi
volimo da teoretišemo o tome šta mislimo o ovome ili onome...istinski bitno je
šta TI misliš za SEBE...ni ovaj blog nisam htela da započnem baš zbog tog
saznanja :D no ipak se odlučih da stavim to na "papir", ovo za mene
je lekcija koju bih da podelim sa onim jednim što me sudbinski ovde baš sada
čita.
Osećam odgovornost, eto zato.
Ako novac ili materiju smatraš i doživljavaš samo sredstvom, onda si na pravom
putu. Znači, ako želiš da živiš
život, pusti ga da on živi za tebe. Veliki procenat ljudi živi u ubeđenju da
ispravno razmišlja, dela...nije samo stvar u ušuškanosti, a ne :) to je čak
zamka, u koju svi upadnemo...zašto zamka? Zato što je to zataškavanje realne
situacije, psiha je jako kompleksna stvar, a opet veoma jednostavna, koliko god to nebulozno
zvučalo...nego, znate šta je naš najveći neprijatelj? Prošlost.
Sigurna sam da
ste to već znali, kao i gomilu sličnih rečenica koje su oduvek imale savršeni
smisao, a opet nekako smo opet zgazili u isto govno na livadi.
...sasvim je jasno da je nemoguće mozgu ili ti kosmosu da reaguje kako treba u
cilju materijalizacije te misli...jer ima i previše misli za hendlovanje...na
kraju nastaje kisela sredina...i organizam se razboleva...dobija informaciju da
je sve besmisleno i da ne vredi živeti. Pitate se o čemu ja to uopšte
pričam? Znate Vi tačno o čemu ja pričam.
Pričam o onim momentima kada bi
hteli sve odjednom...o silnim nestrpljenjima...kiselim doživljajima sveta oko
sebe, ljudi...stvari...hrane…života samog...to se sve gomila...deluje
naivno, mislite to je sve iza mene...nikada to neće stići mene...jer to je
prošlo...jeste, tako je, prošlo je...ali da li je razrešeno ili bačeno ispod
tepiha? Malo ko ima hrabrosti da samom sebi istinski onako u lice kaže...e, aj
ne seri života ti...you are full of shit, menjaj se...nije to to, idi dalje,
zašto glavom kroz zid? Nego EGO...to je neprijatelj broj dva.
Dovoljna je jedna kvalitetna misao nego pedeset koje se tim načinom nikada neće materijalizovati na način koji mi želimo, čak ponekad to može biti veoma pogubno za život ljudi oko vas...ponekad i totalnog stranca, čija je nažalost vaša misao dotakla ni krivog ni dužnog...no ponekad ga i nagradite, čak iako to ne zaslužuje...u vama leži moć...ni u kom drugom.
Dovoljna je jedna kvalitetna misao nego pedeset koje se tim načinom nikada neće materijalizovati na način koji mi želimo, čak ponekad to može biti veoma pogubno za život ljudi oko vas...ponekad i totalnog stranca, čija je nažalost vaša misao dotakla ni krivog ni dužnog...no ponekad ga i nagradite, čak iako to ne zaslužuje...u vama leži moć...ni u kom drugom.
Slepilo. Slepi smo. Svi do jednoga. Neko više, neko manje. Nezdrav ego
koči svakog čoveka. Ego je gospodar našeg sopstva. Ako uspeš da mu pobegneš,
tek tada ćeš otvoriti oči. Kako prepoznati da delamo iz ega? Nikako. Tek
kada istinski se suočite sa samim sobom shvatite koliko ste u zabludi po
pitanju hendlovanja sopstvenog ega. Ego je slojevit...ima puno identiteta...koje kao grozd se stvaraju u nama i udaljava nas od sopstva.
Volite ono što ste. Vi sami ste ljubav....vi sami sebe volite,
razočaravate, uzbuđujete, rastužujete, razveseljavate...da, to sve samo vi
radite, niko drugi, a sve oko vas je znak, informacija da se neke stvari
trebaju graditi ili izbrisati i to je to. Bukvalno tako "jednostavno"
i bez napora.
Zato imajte miran um...kontrolišite svoje misli...svoj kosmos...unesite sami mir u svoj život.
Biti
u frekvenciji znači biti budan. Frekvencija, ona univerzalna koja nas sve čini,
oblikuje, stvara, samo tada nam sve deluje jasno i logično...kosmička
frekvencija je naša energija, primarna, to je taj sex u nama, slobodan,
neukroćen, neukaljan, taj jedini deo nas koji niko ne može da dira...intima. Intima
je ljubav prema sebi. Odnos sa sobom. Znamo li mi šta je intima?
Negujte odnos sa sobom. Naučite da volite sebe.
The answer is sleeping
Inside your heart
True love that you long for
That’s where it starts
Inside your heart
True love that you long for
That’s where it starts
And you’ll try for love
And you’ll cry for love
‘Til you learn to love yourself
And you’ll lie for love
And you’ll die for love
‘Til you learn to love yourself…
And you’ll cry for love
‘Til you learn to love yourself
And you’ll lie for love
And you’ll die for love
‘Til you learn to love yourself…
Breathe it out and breathe it in
Trust the light that shines within
Let it burn ’til you learn to love yourself
Trust the light that shines within
Let it burn ’til you learn to love yourself
Niko drugi to neće učiniti za vas, nemojte to
očekivati, nikome nije stalo više do nekog od samog sebe...samo vi znate kako
vas je moguće utešiti, usrećiti, zaštiti, uzbuditi...promeniti. Samo vi možete
sami sebe probuditi.
Nauči da zaboravljaš.
Niko neće umesto tebe ispraviti ono što si sam sebi nametnuo, nagomilao...shvati sam si, nema nikoga sem tebe...tako je uvek i bilo. Vidiš kako je lako zaboraviti sve u trenu...ostaje samo tuga koja nas lomi lagano, naizled neprimetna...podmukla radi iza naših leđa. Ne želim je više. Ne želim joj više služiti. Uvek sam bila pozitiva. Uvek sam te terala da se smeješ, zašto si me izneverio? Zašto sam samu sebe izneverila? Sećam se neprospavanih noći, suza, žudnje, bola...besmisla, odricanja od ovozemaljskog zadovoljstva, sve to zarad čekanja...zarad ljubavi koja nikada nije ni postojala...znala sam to u momentu kada si me napustio kada si mi najviše bio potreban. To su reči tuge...koje ja više ne želim da osećam.
Niko neće umesto tebe ispraviti ono što si sam sebi nametnuo, nagomilao...shvati sam si, nema nikoga sem tebe...tako je uvek i bilo. Vidiš kako je lako zaboraviti sve u trenu...ostaje samo tuga koja nas lomi lagano, naizled neprimetna...podmukla radi iza naših leđa. Ne želim je više. Ne želim joj više služiti. Uvek sam bila pozitiva. Uvek sam te terala da se smeješ, zašto si me izneverio? Zašto sam samu sebe izneverila? Sećam se neprospavanih noći, suza, žudnje, bola...besmisla, odricanja od ovozemaljskog zadovoljstva, sve to zarad čekanja...zarad ljubavi koja nikada nije ni postojala...znala sam to u momentu kada si me napustio kada si mi najviše bio potreban. To su reči tuge...koje ja više ne želim da osećam.
Zaboraviću sve. Momenat kada shvatiš da ostaješ sam, oštećen, ne bitan,
nepotreban...usamljen, izgubljen...tada ću znati da me razumeš moronu...i isto
ću se kao i ti smejati širokim osmehom. Uvek se sve vrati čoveku...eto i meni
je...prvo sam se pitala zašto...sada znam zašto...zato što je bilo krajnje
vreme da počnem da živim. Ja sam kriva za sve što mi se dogodilo. Hvala
Kosmosu na lekciji i nagradi koja je usledila posle...sada znam da imam prave
prijatelje i pravu ljubav.
Nazovimo ga momentom...nekom zaostalom emocijom...svakako zdravo je.
Elem, gde sam stala...da, kod intime...intima počinje kada sva konfornost nestane...tada je čovek spreman da zavoli sebe...onda kada prestane da ugađa egu.
Da rezimiramo, ego je sve xD bukvalno sve što ste do sada radili, 99,9% :D ...verovatno mislite da pričam gluposti...ok...evo šta ja imam da kažem na tu temu...kada želiš nekome da pomogneš, a da ti nije tražio pomoć, je isto ego...ponekad je ego zamaskiran dobrim delom...pomislili ste, ali zar nije ljudski pomoći nekome?! Jeste...ali da li vam se često posle toga dešavalo da vam ta ista osoba postane vremenom neprijatelj ili jednostavno vas ne podnosi? Pitate se zašto je to tako? Zato što kada nekome pomogneš, a to od tebe nije tražio, u toj osobi izaziva osećaj da nešto duguje, da je manje vredna, svako je zarobljenik spostvenog ega, kog se mora otarasiti...da bi počeo živeti. Nesvesno u nama izaziva sve pometnje...loše misli...zlo...uvek se promena dešava iznutra...a onda samim tim i spolja biva promenjena.
Ako mislite da ste tu da bi menjali svet oko sebe, to je baš lepo od vas, međutim energiju ne treba usmeravati na spoljašnji svet, već iznutra, jer na kraju krajeva, sve je to naša kreacija...produkt našeg ličnog kosmosa...mozga.
Ego...ego je i kada volite nekoga, pa neminovno očekujete isto za uzvrat...iako uvek govorite kako niste u tom fazonu, kako li vam svaki put srce bude povređeno na kraju...hm...interesantno?! xD
Ego je kada očekujete da vas neko voli, onako jako kao i vi njega...na isti način :)) ponekad je čovek slab, pogotovo u teškim situacijama, bolest...gubitak nekog bliskog....elem, um više nije svoj tada...tada je neophodno imati nekog pored sebe...ego je kada to ne uradiš...jer si samoživ...jer ne želiš da prihvatiš odgovornost...na kraju krajeva nemaš osećaj za sebe u drugima...jer opet ponavljam, to sve si ti. Ne možemo ceo život skakati sa stolice na stolicu, misleći da je to princip življenja...ne to je beg, to je linija manjeg otpora...to je laž. Svako od nas živi u nekoj kreaciji, uglavnom je lažna...zamaskirana egom...grozdovima ega...koje je ponekad teško ukloniti...zavisi koliko smo duboko zaglibili. xD
Svest menjamo tako što pričamo o tome, sami sa sobom i sa drugima...tako širimo horizonte. Pasivni otpor...ali bez osećaja otpora u nama...bez negativnih emocija.
SPOKOJ. Najveći dar koji čovek može samom sebi pokloniti.
Šta nam se vrlo često dešava? Jedno te isto...a kao u tripu smo da nam se svašta nešto dešava...a ima i onih koji su u tripu da im se ništa ne dešava...koji trip je ispravan? Ni jedan. xD Ispravno je biti tu 100%...bez tripova...bez potrebe da se uopšte nešto dešava...tek onda ćemo početi da primećujemo život oko sebe...odjednom ćemo biti aktivniji nego ikada. Ne plašite se života. Znam šta vas hvata s vremena na vreme, onaj osećaj, šta da radim sa samim sobom, čak i kada radite puno...čak i ono što volite...zašto je tako? Zbog ega...
sledi nastavak....
sledi nastavak....